Memento mori: ususret smrti u staroj Saloni

U splitskom Arheološkom muzeju otvorena je nedavno izložba MEMENTO MORI posvećena segmentu istraživanja zapadne salonitanske nekropole provedenih na trasi zaobilaznice u Solinu 1986/87. godine. Prigodom proširenja postojeće kaštelanske ceste, zaštitnim arheološkim iskopavanjima obuhvaćen je južni dio grada od teatra u najstarijoj gradskoj jezgri (Urbs vetus) do zapadnih vrata proširenog dijela grada (Urbs occidentalis) i odatle prateći antičku cestu prema Trogiru uz koju se pružala nekropola. Izvorno je rana rimska nekropola započinjala neposredno izvan tzv. Porta Graeca, isplanirana uzduž prilazne ceste starom dijelu grada što su pokazala otkrića Carla Lanze, prvog ravnatelja Arheološkoga muzeja u Splitu, provedena u više navrata od 1821. do 1828. godine. Pažnja je u duhu sakupljačkih istraživanja za zbirke muzeja bila usmjerena iskapanjima groblja, što je na izložbi prezentirano arhivskom dokumentacijom njegovih nalaza koje je naknadno objavio njegov sin Franjo Lanza, također ravnatelj Arheološkoga muzeja. Pritom su pronađeni rani rimski mauzoleji ukrašeni arhitektonskom skulpturom gdje su bili postavljeni i kipovi pojedinih članova uglednih italskih obitelji (primjerice Lollia).

Hortus Metrodori – prvi arheološki park u Saloni, (crtež F. Bratanić, 1850)

Prvi arheološki park

Budući da se proširenjem grada godine 170. za vrijeme cara Marka Aurelija taj rani dio nekropole zatekao unutar gradskog areala, prema rimskim običajima, prestao je biti u funkciji. Carlo Lanza istraživao je i grobove i izvan perimetra zapadnih gradskih bedema, što je poslije nastavio Frano Carrara od 1844. do 1849. godine. Tada su već uočeni i tragovi masivnog zida (murazzo) od megalitskih kamenih blokova u tehnici rustičnog opus quadratum te ucrtani u planovima Salone, neki i danas vidljivi. Carrara je pratio pružanje monumentalnog murazza do njegova završetka te iskopao niz sarkofaga, nadgrobnih natpisa i na samom kraju dva mauzoleja, što je također dokumentirano na izložbi. „Kiklopska gradnja“ predstavljala je razdjelnicu između antičke ceste prema Trogiru i zapadne nekropole. Tada je Carrara otkupio dio zemljišta gdje se na jednom natpisu sarkofaga Aurelija Amura i Aurelije Quinti spominje in horto Metrodori (CIL III 2207). To je zabilježeno na Bratanićevu crtežu iz 1850. godine kao prvi prezentirani arheološki park. U literaturi se navedeni izraz s natpisa primijenio kao naziv za ovo antičko groblje, no u novije vrijeme to je ispravljeno u zapadnu nekropolu. Potom je don Frane Bulić istraživao pojedine segmente nekropole otkupljujući terene i slučajno pronađene spomenike te vadio spolia iz zapadnih bedema poput are Pomponije Vere koju rekonstruira u vrtu Arheološkog muzeja. Proučavanjem megalitskog zida (murazza) Mihovil Abramić zaključuje da je pripadao ranom carskom periodu kojim je ograđen grobni areal zapadne nekropole uzduž trogirske ceste. To je potvrđeno revizijskim iskapanjima Ante Rendić-Miočevića, kao i novim istraživanjima.

Sarkofag s prikazom erota u berbi grožđa

Zaštitnim arheološkim istraživanjima provedenima 1986/87. godine pronađen je najveći dio zapadne nekropole izvan bedema s pojedinim segmentima sjevernog (samo u dužini 3 m) i južnog (preko 70 m u dužini) murazza uzduž kaštelanske ceste. Ogradni zid nekropole bio je građen od velikih kamenih blokova (dužine od 1,5–6 m) i na njemu je zatečeno 8 ulaza u grobne parcele. Istovremeno s planiranjem nekropole u prva dva desetljeća 1. st. podignut je monumentalni murazzo, ali je kasnije provedena reorganizacija grobnih parcela. Tijekom istraživanja pronađene su 24 grobne parcele, 615 grobova, 22 sarkofaga, 100 nadgrobnih natpisa i njihovih ulomaka, bezbroj grobnih priloga. Na izložbi je napravljen izbor nalaza iz 60 grobova koji su prema pojedinim vrstama specificirani i prikazani u popratnom vodiču, kao i nekoliko sarkofaga i nadgrobnih spomenika.

Sarkofazi, urne i bogati
grobni prilozi

Pred ulazom u muzej postavljen je niz nadgrobnih stela i žrtvenika, urna gladijatora te sarkofaga među kojima istaknuto mjesto zauzima mramorni sarkofag erota u berbi grožđa okruženih raznim životinjama, atičke provenijencije. Tu je izložen i davno otkriveni sarkofag Valerija Dinenta i Atije Valerije u kojem je otkriven izuzetan zlatni nakit – tri ogrlice, jedan par naušnica i dvije aplike u obliku školjke i prstena, što je također prikazano na izložbi. U predvorju muzeja nalazi se nekoliko osebujnih grobnih spomenika, kao urne u obliku košare i nadgrobnog spomenika kvadratnog oblika nad čijom se bazom ukrašenom grifonima uzdiže stup ukrašen ornamentima pletene košare. Zatim su u glavnoj muzejskoj dvorani izloženi brojni grobni prilozi iz pojedinih grobova kao kamene urne, odnosno prikazani su tipovi grobova na zapadnoj nekropoli. Bez obzira što su u ponekim grobovima bili skromniji prilozi ili luksuzni poput onih pronađenih u kamenoj urni G 593, u priručnom vodiču specificirani su prema vrstama, što je označeno i na natpisima pojedinih segmenata izložbe: svjetiljke, staklo i stakleno posuđe, stakleni brodić, prilozi od kosti, prilozi od jantara, školjke i puževi, kosturni grobovi, prilozi od gagata. Izabrani grobovi označeni su brojevima te se može pratiti što su sadržavali kao priloge, npr. u paljevinskom grobu G 244 unutar urne bilo je ulomaka rastaljenih balzamarija, željezni prsten sa staklenom gemom i koštana ukosnica što je pripadalo pokojnici iz 1/2. st.

Među brojnim prilozima mogu se istaknuti još i figurice od jantara, rijetkog materijala od biljne smole koji je s Baltika uhodanim Jantarnim putem stizao do Jadrana. Prema vjerovanju posjedovale su ljekovite i magične moći, odbijale su zle sile i imale snažna apotropejska svojstva. U grobu G 593 s bogatim prilozima bile su figurice erota na labudu i pastira s jarcem. No, brojni primjeri jantarnih priloga – ljudskih i životinjskih figurica i jantarnog prstenja – bili su već prikazani javnosti na izložbi održanoj u Solinu (2012) pod naslovom Suze Helijada, prema poznatom mitu o kćerkama Helija, boga Sunca, koje su, oplakujući smrt brata Fetona, pretvorene u topole, a njihove suze u jantar.

Potreba za kontinuiranim i sustavnim istraživanjima
antičke metropole

Ovaj izloženi segment zaštitnih istraživanja davne 1986/87. hvalevrijedan je poduhvat arheologa splitskog Arheološkog muzeja, koji je skrenuo pažnju kulturne javnosti prema salonitanskoj baštini koja je oduvijek privlačila svojim izuzetnim bogatstvom. Tijekom ishitrenih arheoloških iskapanja pred naletom građevinske operative otkriveni su i dosad nepoznati urbani elementi u zapadnom dijelu grada. U prvom redu glavni kardo, najvažnija ulica s trijemom, širine 5,5 metara uz koju su se pružale kaskadno građene kuće. Tuda se odvijao promet iz luke prema unutrašnjosti. U prostorijama navedenih objekata pronađeni su veliki komadi fresaka te ostava novca, kako se to spominje u preliminarnim izvještajima. Pritom su na svjetlo dana izišli i pojedini dijelovi arhitekture, nažalost, ne uvijek definiranih oblika i funkcija poput termalnih građevina ili ranokršćanske strukture s izuzetnim mozaičnim prikazom jelena pored stabla. Znanstvena obrada i prezentacija i tog segmenta zaštitnih istraživanja zasigurno bi doprinijela poznavanju izgleda i povijesti Salone, nekoć glavnog grada rimske provincije Dalmacije.

Devastacija salonitanskih spomenika prilikom proširenja stare kaštelanske ceste izazvala je proteste mnogih stručnjaka i javnih djelatnika. Njih dobro sažima komentar Mate Suića o dosadašnjim istraživanjima Salone, koja su doživjela mnogo svijetlih trenutaka, osobito u vrijeme don Frane Bulića kada su krajem 19. i početkom 20. st. otkriveni kapitalni ranokršćanski spomenici. Istraživački se zamah djelomice nastavio između dva svjetska rata, a potom u ograničenim kampanjama. Suić naglašava da se nagloj industrijalizaciji solinskog bazena, koja je ubrzo stegnula obruč oko najvažnijeg arheološkog lokaliteta, trebalo suprotstaviti kontinuiranim istraživanjima kao u Bulićevo doba, te bi se teže mogle dogoditi ovakve uzurpacije salonitanske baštine. A to je ujedno poruka kako danas čuvati Salonu i dosad pronađene spomenike. Samo aktivnim pristupom može se istraživati antički grad, najveći i najkompleksniji arheološki lokalitet u Hrvatskoj te postupno otkrivati i prezentirati njegovu povijest u kontekstu antičkoga svijeta.